PREDGOVOR...ISTORIJA...Backi JARAK...SLIKE...BACKA...CRKVA...MAGLIC-KARTA...KNJIGA ZA GOSTE...AUTORI...AKTUELNOST
VORWORT Homepage Bulkes
PREFACE Homepage Bulkes

CRKVA

Grb mjestašca Bulkes je izradjen na temelju pecata koji se nalazi u Madjarskom Nacionalnom muzeju u Budimpešti na jednom bulkeskom dokumentu. Grb sadrži ovcu kao simbol žrtve Sina božjeg za covjecanstvo. Izvor: Zavicajna knjiga: Bulkes
(Heinrich Stephan)


Jubilarni zapis:



U sjecanje na 100 godišnji jubilej posvecenja

evangelisticke zajednice Bulkes
1920. godine


Kada je za vrijeme naseljavanja napravljena drvena gradjevina za molitvu vec bila dovoljno trošna, zajednica je 1814. godine donijela jednoglasnu odluku da se izgradi nova crkva. Osnovna briga je bila da se osigura dovoljno gradjevinskog materijala i zato je prvo odluceno da se ispece 100 000 cigli.
Za troškove je (prema protokolu) doslovno odluceno: posjednik tri cetvrtine sesije (40,5 Joch polja) platio je ondašnji veliki Metzen( Mtz.) (62 L mjera) i 9/8 roda i 3 velika Mtz. zobi, posjednik polovine sesije (27 Joch polja) jedan veliki Mtz. i 6/8 roda i 2 velike Mtz. zobi, posjednik cetvrtine sesije (13,5 Joch polja) jedan veliki Mtz. i 3/8 roda i jedan veliki Mtz zobi, vlasnici malih kuca samo jedan Mtz. roda.
Slama za pecenje cigli daje se po jedan hvat na svaku cetvrtinu sesije. Nakon što je vecina cigli vec bila gotova, vodstvo izgradnje crkve je predato gradjevinaru Johannu Schmausu iz Neuwerbasa za naknadu od 6 000,- fl. za izgradnju zidova.
29. septembra 1817. godine položen je kamen temeljac, a u oktobru 1820. godine lijepa je gradjevina bila sagradjena. Natpis na vratima je bio:" Deo et DeVoton BULkeszenes DICant eVangeLICI" što u prijevodu znaci: Posvecena predanost Bogu od evangelistickih Bulkesana u godini 1820. Ova godina se cita iz velikih latinskih slova. Kako je velika bila vjera i požrtvovnost Bogu, vidi se i po tome što je svaka kuca u godinama od 1815-1824. godišnje davala 1 Mtz. roda te po svalokoj cetvrtini sesisije još 1 Mtz. roda te 1 Mtz. kukuruza i 4 Mtz. zobi za izgradnju crkve. Takodjer su darovani znatni prilozi novaca.

U godini 1786. (godina naseljavanja Bulkesa) naseljeno je 1000 ljudi ciji se broj do godine 1798. smanjio na 500. To se zbilo zbog neprilagodjenosti klimi, mukotrpnog rada kod krcenja tla i epidemijskih bolesti. Za vrijeme izgradnje crkve naša je zajednica brojila 229 kuca i 1500 stanovnika. Od postojanja naše crkve je kršteno 10 611 djece i to 5458 muškog i 5153 ženskog spola. Vjencano je 2788 parova, a umrle su 6623 osobe.
Najveca smrtnost je vladala u našoj zajednici 1836. g. kada je 106, a 1848. i 1849. g. još 170 osoba umrlo od kolere. U godinama 1872, 73, 74, 75 i 76. znatno se povecavao broj smrtnih slucaja od boginja, kolere, tifusa i groznice. U žalosnom sjecanju svima nama je ostala godina 1906. kada je šarlah i difterija pokosio cak 77 djece.
Kada razmislimo koliko je vjera i požrtvovnost bila od koristi našim precima, koliko je truda, posla i novaca zahtijevala izgradnja crkve, moramo se osjecati snažnima te ovo dragocjeno nasljedstvo naših predaka dostojno cuvati i marljivo njegovati. Za svaku mudrost je plod Gospodnji pocetak i temelj svih vrlina. Zajednice koje ne trebaju Gospodnju kucu propadaju, kao što je povijest više puta potvrdila.
Zajednice koje poštuju Gospodnju kucu i Gospodnja rijec im u "Schwange" stoji, mogu mirno gledati u buducnost cak i u teško, sumorno vrijeme: " On, Gospod ce s vama živjeti i vi cete biti njegov narod, a on, Bog zajedno s vama, ce vas Bog biti".


CRKVENA PJESMA
Zum "Hundertsten Kirchweihefest" der evang. Gemeinde
Bulkeß
Melodie: Freu' dich sehr o meine Seele!


1. Unsrer Väter Gottvertrauen,
Und ihr großer Opfermut, Trieb sie an einst zu erbauen, Diese Kirch' als heilig Gut, "Hundert Jahr" ist es heut, Das sie wurde Gott geweiht, Wie die Väter dann mit Freud, Feiern diesen Tag wir heut.
2. Viel sind schon getauft hier worden,
Viel zum Ehebund getraut, Aber viele auch schon gestorben, Seit die Kirche aufgebaut, "Hundert Jahr" auch immer gleich, Ob da kamen Arm ob Reich, Jedem ward hier Trost und Segen, Ohne Unterschied gegeben.
3. Der Gemeinde schönste Zierde,
Ist doch unser Gotteshaus, Voller Stolz und Treuer Liebe, Rufen wir nun freudig aus, "Hundert Jahre" steht es jetzt, Herrlich schön und unverletzt, Dank sei Väter Euch beschieden, Weil Ihr uns dieß' Haus verschrieben.
4. Der Erbauer fieiß'ge Hände
Sind schon Staub und Asche gar, Uns die Kirche als Geschenke, Bleibt ein Denkmal immerdar, "Hundert Jahr" schon erbaut, Und als Erbgut anvertraut, Was an uns liegt soll geschehen, Das sie soll noch lange stehen.
5. Eins nur fehlt ihr und uns Allen,
Dieses trug der Krieg davon, Nie mehr hören wir erschallen, Den vertrauten Glockenton, "Hundert Jahr" sonst unverletzt, Doch wenn Opfermut einsetzt, Und wie einst die Väter gaben, Werden wir bald Glocken haben.
6. Laßt uns nun die Hände falten,
Dankbar sein von Herzen sehr, Jenem der so schön erhalten, Uns' re Kirche hat bisher, "Hundert Jahr" Gott sei dir, Lob und Herzensdank dafür, Lasse durch dein gütig Walten, Uns die Kirch' noch lang erhalten.




Zabilježba

Tekst pjesme je izvornim rijecima i slogovima vjerodostojno prepisan od jubilarnog teksta za stotu godišnjicu posvecenja crkve u godini 1920. Tekst pjesme je napisan tim povodom. Peter Degen (Wendel's Peter, Haus Nr. 6) mi je jednu kopiju teksta poslao. Mi se nadamo da cemo pronaci i original koji cemo arhivirati u Tübingenu u Dunavko-Švabski Institut za povijest i poznavanje zemlje.
Ovaj jubilarni zapis se ne smije zamijeniti sa svecanim zapisom za 150- godišnjicu Bulkesa u godini 1936. Bulkeska crkva je u tri godine izgradjena i kao što je poznato 1820. godine , dakle 34 godine nakon naseljavanja Bulkesa, posvecena. Iz današnjeg aspekta, u vrijeme suvremenih elektronskih tehnologija, kao što su televizija, mobilni telefoni i internet teško je predociti doba naseljavanja i razumjeti napore koji su pratili gradnju crkve. Umjesto današnje usko isprepletene socijalne mreže u tadašnje je doba prije svega stajala vjera i povjerenje u Boga, ljubav i žrtvovanje za svog bližnjega. Stanovnici su u teškim nevoljama i cežnji za domovinom utjehu i oslonac tražili u Bogu. Za oprost duše molili su se najprije u tzv. "kuci za molitvu", a kasnije i u crkvi. Nevolja nas uci molitvi, a to se potpuno zaboravilo u današnje vrijeme blagostanja.
I danas, sto je od naše crkve ostalo? Tekst pete kitice "Nikada više necemo cuti zvukove poznatog zvuka zvona" je u aprilu 1945 g. za poslijednje stanovnike zajednice postala tužna stvarnost. Ono što nam je povjereno kao nasljedje od naših predaka, pretvorilo se u simbol. Kod naših tadicionalnih skupova u Kirchheim/Tecku, ispred pozornice, na platnu oslikana crkva priziva u nama sjecanje na Bulkes kakav je bio prije.
S odlukama AVNOJ-a i Tita crkva je postala državno vlasništvo. Došlo je do njezine bezbožnicke prenamjene i tada je služila za skladištenje poljoprivrednih proizvoda, a od 1990.g. je postala ponovno crkveni posijed. Tko god je ušao u crkvu, kao ja 2001. g., može se pitati kako se ponovo može stvoriti jedno sveto mjesto iz takve "betonske ruševine", kada sadašnji vlasnici nemaju sredstava za financiranje obnove. Peter Degen je saznao od jednog bivšeg kolege sa studija iz Peterwatza, da je u jednom novinskom izvještaju stajalo da je Bulkeska crkva 1990. g. predana u vlasništvo Srpskoj pravoslavnoj crkvi. U saopcenju Novina zajednice Dunavko-Švabskih zemljaka u Njemackoj, Peter je u broju 23 od 1. decembra 1990 objavio u jednom izvještaju informaciju, koju ovdje djelomicno citiram. Inace 1820 posvecena kao Njemacko-evangelisticka, mjesna je crkva predata (u skladu s inicijativom svecenika iz Kulpina) iz vlasništva opcine Maglić (kako se Bulkes od 1949. zove) u vlasništvo Srpske pravoslavne crkve. U slijedecem izvještaju su pocetkom godine data mišljenja o prenošenju vlasništva sa strane seniora Njemacke evangelisticke crkve u Jugoslaviji, prof.Dr. Vlade Deutscha te biskupa Slovacke evangelisticke crkve, Dr.Beredjia. Oboje potvrdjuju predaju.
Bulkes se prostire ponosno preko stabala i njegova velicina se sjedinjuje se s nebom u daljini, kada dolazimo od Silbascha i gledamo na Maglić. Tada mnogim Bulkežanima postaje toplo oko srca. Hocemo da taj pogled jos dugo ostane sacuvan.
(Heinrich Hoffmann Kirchheim/Teck, maj 2003, Prevod: Mario Pivac)





Podaci o izgradnji crkve:

Arhitekt: Kameralbaumeister Johann Schmaus, sinovac u porodici gradjevinskog direktora Kisa, izgradio je mnogo crkvi u Backoj.(Izvor: Zavicajne knjige Bulkesa i Novog Vrbasa/ Neuwerbas)
U osnovi je rekonstruiran nacrt izgradnje iz 1945 s iznimkom što nedostaju drugo i trece zvono u zvoniku. To je izvedeno na temelju osvnovnih snimaka izgradnje od gospodina Milana Pilipovića, Hansa Harfmanna i autora plana u godini 2002.
Stanje izgradnje; Dok je vanjska barokna arhikektonska struktura, sa znatnim oštecenjima krova, ostala ušcuvana, arhitektura unutrašnjeg prostora crkve je, poslije 1945. g. bezobzirnom izgradnjom tri kata koja su služila za skladištenje poljoprivrednih proizvoda u vrijeme ateistickog Titovog režima, potpuno uništena. Tako su klupe za molitvu iskidane i spaljene. Oltar, propovjedaonica i orgulje su osteceni, a dva od tri zvona nedostaju.
S naprednom izgradnjom skladišta za državne udruge (kolhoze), crkva je prestala služiti kao centralno skladište.
To je oslobodilo put povratka upotrebe crkve za službu Božju. Ona je od 1990.g. vlasništvo Srpske pravoslavne crkve u Bačku Magliću. Pomocu inicijative ove relativno male zajednice u pretežno religiozno orijentiranom narodu, u devedesetim godinama je u predvorju crkve uredjen prostor za molitvu te se pocelo s restauracijom velikog prostora crkve, kao i dodatih katova uz strucnu podršku restauratorice g. Save Strajnića.
Zbog nedostatka sredstava za gradnju restauracija je prestala , (kada je propao plan sakupljanja dobrovoljnih priloga jednog Blukeskog Kanadjanina Berniea Sandera u suradnnji s Bulkežanima za obnovu ckve kao spomenik sjecanja na 158-godišnju povijest naseljavanja Nijemaca u Bulkesu).

(Heinrich Stephan, Prevod: Mario Pivac)